Provjerite koje su najčešće zablude roditelja
Zaboravite na drugu godinu djetetovog života, kada ono prolazi kroz period koji je poput prvog puberteta, to je ništa u odnosu na ono šta vas čeka malo kasnije.
Kada budete shvatili da ste roditelj, a ne reditelj, lakše ćete prebroditi sve teške faze kroz koje prolazite u odgajanju i vaspitanju djece. Iako se čini da je vrijeme neposredno po rođenju djeteta najgore za roditelje, pogotovo za majke, zbog nespavanja i iscrpljenosti, pravo nezadovoljstvo dolazi mnogo kasnije… Zaboravite na tzv. užasnu ili groznu drugu godinu djetetovog života, kada ono prolazi kroz period koji je nešto poput prvog puberteta, to je ništa u odnosu na ono šta vas čeka malo kasnije. Majke koje redovno zvocaju rade veoma važnu stvar za budućnost svoje djece. Američki profesori sa univerziteta Arizona i Oklahoma otkrili su da su roditelji pod najvećim stresom i osjećaju se najnesretnije u dječijim tzv. tvin (tween) godinama, odnosno u periodu između djetinjstva i tinejdžerskih godina. To su obično 11. i 12. godina, piše Sun. Majke djece u tom uzrastu tada najčešće pate od depresije, i to mnogo više nego kada su im djeca tinejdžeri.
- Mnogo majki nije svjesno da veliko i najbolnije odvajanje potomaka od roditelja ne nastupa kada dijete napusti svoje gnijezdo, već kada se psihološki udalje od njih. To je psihološka metamorfoza i za majku i za dijete. Ne samo da neka djeca dožive velike hormonalne promjene u to vrijeme već se i ponašaju otuđenije i odbojnije prema majkama, ispričala je voditeljka studije Sani Lutar. Ženama u 42. godini počinje da pada nivo hormona estrogena i progesterona, zbog čega se mogu osjećati manje brižno i ponašati otresitije i prema djeci i prema partneru. Ali zadovoljstvo djecom obično raste kako ona izlaze iz tinejdžerskih godina.
Zablude o odgoju
Željeli biste biti najbolji roditelj na svijetu, ali mislite da vam to uvijek ne uspijeva? Provjerite koje su najčešće zablude roditelja i možda shvatite da ste na najboljem putu. Odgoj djece sam je po sebi zahtjevan zadatak. Većina roditelja često se u tom zadatku “spotiče” na neke vrlo česte zablude koje mogu znatno pridonijeti da se u svojoj ulozi osjećaju zbunjeno, bespomoćno i neprimjereno, što negativno utječe na kvalitetu obiteljskog života. Roditelji vrlo često nisu svjesni koliko ih te zablude “odvlače” s ispravnog puta odgoja njihova djeteta. Prvi korak u nošenju s njima svakako je njihovo prepoznavanje. Donosimo neke od učestalijih zabluda i savjetujemo što učiniti.
Prva zabluda: Dobra se djeca nikad ne ponašaju zločesto. Bez obzira na to koliko se roditelj posveti svomu djetetu ili uloži truda u odgoj, svako će se dijete, u nekom trenutku svog odrastanja ponašati neprihvatljivo, biće nesuradljivo, učiniće neku pogrešku, doživjeće napad bijesa, neutješno će plakati… To je sastavni dio procesa dječijeg odrastanja, normalno testiranje postavljenih granica ponašanja. Neprihvatljivo ponašanje koje je djetetova okolina više nego spremna etiketirati “zločestim” pojavljuje se u svakom razdoblju djetetova razvoja, ali najčešće u doba kada se dijete osamostaljuje, počinje istraživati svijet oko sebe i ispitivati granice koje mu ta okolina (više ili manje uspješno) postavlja. Obično se to događa tokom druge i treće godine, te poslije, u starijoj predškolskoj dobi.
Dajte djetetu do znanja za njegovo ponašanje - Provjerite koje su najčešće zablude roditelja
Što učiniti? Djetetu je važno pokazati njegove dobre strane, ono treba ljubav i pohvalu kako bi razvilo pozitivnu sliku o sebi, samosvijest, samopoštovanje i samopouzdanje, te kako ne bi razvilo negativne obrasce ponašanja i doživljavanja. Dajte djetetu do znanja da je njegovo pojedino ponašanje neprihvatljivo: umjesto: “ti si zločest jer trčiš uokolo”, recite: “ne sviđa mi se kad te moram hvatati da te obučem, a žurimo se u vrtić”. Stalno obraćanje pažnje samo na zločesto ponašanje dovodi do češćeg ponavljanja takvog ponašanja jer djetetu pokazuje da roditelj na njega obraća pažnju samo kada je zločesto. Ne zaboravite postaviti odlučnu granicu ako se dijete ponaša na stvarno neprihvatljiv način, jer jedino će tako uspjeti naučiti da za takvo ponašanje postoje i posljedice.
Podnošljivi trenuci
Druga zabluda: Dobar roditelj nikad ne izgubi živce zbog djeteta. Čak i najsmireniji i najopušteniji roditelj u odgoju djeteta katkad “izgubi živce” te poviče na dijete. Bez obzira na to koliko snažno roditelj voli dijete, ono će nebrojeno puta iskušavati roditeljsko strpljenje, ne bi li privuklo više roditeljske pažnje. Bitno je zapamtiti da je normalno da sva djeca imaju svoje zločeste, odnosno teže podnošljive trenutke, te da u takvim trenucima roditelji mogu izgubiti strpljenje i povikati na dijete. Gubitak roditeljskog strpljenja i kontrole nad situacijom ne podrazumijeva i fizičko kažnjavanje djeteta, jer prema djeci se treba odnositi s poštovanjem, ljubavlju i osjećajima da su vrijedna.
Fizičko kažnjavanje dijete uči strahu, lošoj slici o sebi, osveti i ideji da je uredu tući nekog koga volimo, te ga uči da bude nasilno i slabe samokontrole. Što učiniti?: Normalno je i očekivano katkad izgubiti strpljenje prema djetetu te povikati na njega, ali to ipak nije produktivno. Naučite više o svojem djetetu, dajte sebi vremena da naučite neke nove vještine kontrole svojega bijesa ili neke zgodne te lako primjenjive “cake” koje će vam znatno olakšati roditeljski život i ulogu. Sve to može pomoći da ti “ljuti trenuci” postanu rjeđi i manje intenzivni. (nastaviće se)
Kada budete shvatili da ste roditelj, a ne reditelj, lakše ćete prebroditi sve teške faze kroz koje prolazite u odgajanju i vaspitanju djece. Iako se čini da je vrijeme neposredno po rođenju djeteta najgore za roditelje, pogotovo za majke, zbog nespavanja i iscrpljenosti, pravo nezadovoljstvo dolazi mnogo kasnije… Zaboravite na tzv. užasnu ili groznu drugu godinu djetetovog života, kada ono prolazi kroz period koji je nešto poput prvog puberteta, to je ništa u odnosu na ono šta vas čeka malo kasnije. Majke koje redovno zvocaju rade veoma važnu stvar za budućnost svoje djece. Američki profesori sa univerziteta Arizona i Oklahoma otkrili su da su roditelji pod najvećim stresom i osjećaju se najnesretnije u dječijim tzv. tvin (tween) godinama, odnosno u periodu između djetinjstva i tinejdžerskih godina. To su obično 11. i 12. godina, piše Sun. Majke djece u tom uzrastu tada najčešće pate od depresije, i to mnogo više nego kada su im djeca tinejdžeri.
- Mnogo majki nije svjesno da veliko i najbolnije odvajanje potomaka od roditelja ne nastupa kada dijete napusti svoje gnijezdo, već kada se psihološki udalje od njih. To je psihološka metamorfoza i za majku i za dijete. Ne samo da neka djeca dožive velike hormonalne promjene u to vrijeme već se i ponašaju otuđenije i odbojnije prema majkama, ispričala je voditeljka studije Sani Lutar. Ženama u 42. godini počinje da pada nivo hormona estrogena i progesterona, zbog čega se mogu osjećati manje brižno i ponašati otresitije i prema djeci i prema partneru. Ali zadovoljstvo djecom obično raste kako ona izlaze iz tinejdžerskih godina.
Zablude o odgoju
Željeli biste biti najbolji roditelj na svijetu, ali mislite da vam to uvijek ne uspijeva? Provjerite koje su najčešće zablude roditelja i možda shvatite da ste na najboljem putu. Odgoj djece sam je po sebi zahtjevan zadatak. Većina roditelja često se u tom zadatku “spotiče” na neke vrlo česte zablude koje mogu znatno pridonijeti da se u svojoj ulozi osjećaju zbunjeno, bespomoćno i neprimjereno, što negativno utječe na kvalitetu obiteljskog života. Roditelji vrlo često nisu svjesni koliko ih te zablude “odvlače” s ispravnog puta odgoja njihova djeteta. Prvi korak u nošenju s njima svakako je njihovo prepoznavanje. Donosimo neke od učestalijih zabluda i savjetujemo što učiniti.
Prva zabluda: Dobra se djeca nikad ne ponašaju zločesto. Bez obzira na to koliko se roditelj posveti svomu djetetu ili uloži truda u odgoj, svako će se dijete, u nekom trenutku svog odrastanja ponašati neprihvatljivo, biće nesuradljivo, učiniće neku pogrešku, doživjeće napad bijesa, neutješno će plakati… To je sastavni dio procesa dječijeg odrastanja, normalno testiranje postavljenih granica ponašanja. Neprihvatljivo ponašanje koje je djetetova okolina više nego spremna etiketirati “zločestim” pojavljuje se u svakom razdoblju djetetova razvoja, ali najčešće u doba kada se dijete osamostaljuje, počinje istraživati svijet oko sebe i ispitivati granice koje mu ta okolina (više ili manje uspješno) postavlja. Obično se to događa tokom druge i treće godine, te poslije, u starijoj predškolskoj dobi.
Dajte djetetu do znanja za njegovo ponašanje - Provjerite koje su najčešće zablude roditelja
Što učiniti? Djetetu je važno pokazati njegove dobre strane, ono treba ljubav i pohvalu kako bi razvilo pozitivnu sliku o sebi, samosvijest, samopoštovanje i samopouzdanje, te kako ne bi razvilo negativne obrasce ponašanja i doživljavanja. Dajte djetetu do znanja da je njegovo pojedino ponašanje neprihvatljivo: umjesto: “ti si zločest jer trčiš uokolo”, recite: “ne sviđa mi se kad te moram hvatati da te obučem, a žurimo se u vrtić”. Stalno obraćanje pažnje samo na zločesto ponašanje dovodi do češćeg ponavljanja takvog ponašanja jer djetetu pokazuje da roditelj na njega obraća pažnju samo kada je zločesto. Ne zaboravite postaviti odlučnu granicu ako se dijete ponaša na stvarno neprihvatljiv način, jer jedino će tako uspjeti naučiti da za takvo ponašanje postoje i posljedice.
Podnošljivi trenuci
Fizičko kažnjavanje dijete uči strahu, lošoj slici o sebi, osveti i ideji da je uredu tući nekog koga volimo, te ga uči da bude nasilno i slabe samokontrole. Što učiniti?: Normalno je i očekivano katkad izgubiti strpljenje prema djetetu te povikati na njega, ali to ipak nije produktivno. Naučite više o svojem djetetu, dajte sebi vremena da naučite neke nove vještine kontrole svojega bijesa ili neke zgodne te lako primjenjive “cake” koje će vam znatno olakšati roditeljski život i ulogu. Sve to može pomoći da ti “ljuti trenuci” postanu rjeđi i manje intenzivni. (nastaviće se)
Primjedbe
Objavi komentar